Kineziterapija

Kineziterapiju inducira liječnik a izvodi fizioterapeut. Osnovno sredstvo kineziterapije je vježba, a ona se sastoji od niza pokreta ( 3 pokreta ): aktivni, potpomognuti i pasivni.
Kineziterapija se koristi u gotovo svim granama medicine. Koristi se u ortopediji ( skolioze, kifoze, deformacije prsnog koša, išćašenja kuka, deformacije koljena, x o noge, deformacije stopala…) u traumatologiji ( ozljede mišića, mišićni grč, bol u mišićima, , miogeloze, upale mišića, ozljede tetiva, uganuća, išćašenja, kod prijeloma kostiju ) u kirurgiji ( kao postoperativna kineziterapija ), kod opeklina, kod osoba s amputacijom, u reumatologiji (reumatoidni artritis, , psorijatični artritis, urični artritis), kod artroza, kod degenerativne bolesti kralježnice, kod izvanzglobnog reumatizma, u pulmologiji ( kod respiratornih tegoba ), u ginekologiji, naravno u pedijatriji te kod neuroloških bolesnika ( CVI, lezije pojedinih živaca, mijastenija gravis, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze ) i u gerijatriji.